Zbog praćenja navigacije vozači završavaju u prekršajima

Upotreba pametnih telefona, pametnih sprava i korištenje njihovih informacija ne lišavaju vas odgovornosti kad zaglibite u zabranjenu zonu. Vi ste odlučili njima pokloniti vjeru, pa sad ispaštajte zbog te odluke, ispostavi li se da je pogrešna. 

Odavno se ne viđaju vozila u kojima vozač ili suputnik ispred sebe drži papirnati plan grada ili kartu zemlje po kojoj vozi. Sve se rjeđe otvara prozor da bi se slučajnog prolaznika, lokalca upitalo za smjer kojim se treba krenuti da bi se stiglo na željenu destinaciju ili pronašlo odgovarajuću ulicu. Čemu komunicirati s ljudima kad postoji navigacija? Utipkaš podatke i pratiš, gledaš, slušaš, sve ti je pokazano, sve ti je rečeno. No, mnogi na vlastitoj koži saznaju da i pametne sprave griješe i to žestoko. Navigacija je mnoge dovela u slijepu ulicu, stranputicu, zabranjeni smjer. Nije da nije bilo znakova, nije da nije bilo upozorenja, ali tko će se time baviti kad navigacija kazuje put, a vi ste joj se prepustili. Prometna situacija, stanje na cestama, regulacija prometa se konstantno mijenjaju. Navigacija se ažurira, ali nikad tom brzinom.

Kada ste vi  svoju vožnju, odabir smjera i brzine kretanja s punim povjerenjem podesili prema podacima koje vam stižu s navigacije pa zbog toga počinili prekršaj, ispričava li vas to? Navigacija nije alibi za prometni prekršaj. Slijepa vjera ima svoju cijenu.

Sudovi na prekršaje do kojih je došlo zbog navigacije, gledaju kao na bilo koji drugi prekršaj zbog kojeg je došlo zbog ljudske greške. Jer vi vozite, vi birate, vi odlučujete. Navigacija je vaš izbor i to loš, ako vas je uvezla ravno u ralje prekršajnog prava. Nije loše korištenje navigacije, ali slijepa vjera i prepuštanje nisu dobre ni u jednoj sferi. Malo više vjere u sebe, vlastite oči, uočavanje, osobna ocjena i procjena prometne signalizacije i stanja u prometu iz neposrednog opažanja stvarne situacije i bit će dobro.

Izvor: revijahak.hr