U Bujama obilježena 100. godišnjica od ubojstva Francesca Papa
31.03.2021.Jučer se Buje prisjetilo svog sugrađana Francesca Papa, koji je pred 100 godina (30.03.2021.) kukavički ubijen od strane fašista.

Papo, rođen 7. ožujka 1896., već kao mlad je bio aktivan u društvenom životu te se kontinuirano zalagao za radnička prava i za borbu protiv fažizma, a svoj doprinos je dao i borečki se na ruskoj fronti. No, ono po čemu će biti pamćen je po svom govoru na pogrebu Giovannia Sincovicha koji je bio pronađen mrtav u lokvi krvi.
Tom prigodom okupio se veliki broj građana koji su pogreb pretvorili u masovni antifašistički prosvjed, gdje je prisustvovalo cijelo stanovništvo noseći sa sobom crvene zastave. Na navedenoj sahrani Papo je održao govor u kojemu je oštro osudio fašiste i vlasti koje su potpomagali iste. Svoj govor je završio rječima. „Danas je tebe zadesilo, a sutra će mene“.
Nažalost njegove rječi su se obistinile, jer su slijedećeg dana fašisti došli gostionu u vlasništvu Papa i brutalno ga ubili zajedno sa drugom Secondo Bonetti.
Stanovnici Buja su bili jako potreseni smrću svog sugrađana, te su ga masovno ispratili na posljednjem ispračaju koji je bio osiguran od policije i vojske.
Komemoracija za Francesca Papa održana je u vijećnici POU gdje prisutnima su se obratili gradonačelnik Buja Fabrizio Vižnitin i predsjednik udruge antifašita Bujštine Edi Andreašić.
Nakon toga su odali počast Papu tako odlaskom do spomen ploče u Garibaldijevoj ulici i na groblje.

Prisutnima se obratio Vižinitin:
Francesco Papo nato il 7 marzo 1896, apparteneva ad una nota famiglia socialista sin da quando a Buie, agli albori del 1900, si costituì la “Società operaia di mutuo soccorso” che aveva per simbolo la bandiera rossa con il libro spiegato, denominata “La nostra stella”.
Militò sin da giovanissimo nelle file socialiste. Era operaio, scalpellino e poi muratore (più tardi diventerà anche oste), con un amore profondo per la lettura.
Za vrijeme rata borio se na ruskom frontu za austrougarsku vojsku, gdje je bio i ranjen. Okotobarska revolucija je, kako za mnoge socijaliste u svijetu, tako i za Francesca Papa predstavljala primjer revolucionarne borbe koja će osloboditi proletarijat od kapitalizma.
Ben presto, con altri compagni, disertò dall'esercito austriaco per passare nelle file dell'Armata Rossa. Rimpatriato nell'immediato dopoguerra, Francesco Papo si inserì subito nelle file del movimento socialista buiese, battendosi per le soluzioni più rivoluzionarie.
Dolaskom fašističke Italije na vlast, situacija u Bujama je postala još teža i opasnija za talijanske radnike i težake kao i za hrvate. Tako da su se u Bujama, kao i u cijeloj Istri, počeli događati prvi nasilnički činovi fašista nad stanovništvom.
Il primo pretesto per la resa dei conti con i socialisti fu l 'azione umanitaria, organizzata da Pietro Zabbia, presidente della sezione locale del Partito socialista italiano, e da Francesco Papo, dirigente della gioventù socialista, diretta ad aiutare i figli degli operai austriaci colpiti dalla fame e dalla miseria del dopoguerra. Questo gesto non piacque allo stato fascista che non perdé tempo ad organizzare le prime rappresaglie contro i socialisti, operai e contadini. In queste operazioni, svolte si nel 1919 e 1920, si distinsero particolarmente le squadre fasciste di Pirano le quali si spingevano regolarmente, a bordo dei loro camion, fino a Buie e nelle località limitrofe causando ogni volta tafferugli e distruzioni.
Teški napadi se nisu više mogli tolerirati i tako su socijalisti i komunisti počeli sa organizacijom vlastite obrane. Među najaktivnijim revolucionarima u organizaciji antifašističke borbe bio je upravo Francesco Papo.
Nei primi mesi del 1921 la situazione a Buie era più che esplosiva. I fascisti, anche quelli locali, provocavano apertamente i lavoratori. Cosi’ un giorno della fine di marzo, non si sa come, veniva rinvenuto nei pressi della farmacia (il farmacista era un noto fascista) il corpo esanime del compagno Giovanni Sincovich, tutto in una pozza di sangue, dilaniato da una bomba.
Ubojstvo Giovannia Sincovicha šokirala je Bujsku javnost do te mjere da se njegov sprovod pretvorio u masovni narodni antifašistički prosvjed. Bio je to prvi građanski sprovod u Bujama na kojem je prisustvovalo cijelo stanovništvo, s crvenim zastavama i fanfarama.
Al cimitero fu proprio Francesco Papo a tenere l'orazione funebre, durante la quale si scagliò violentemente contro le persecuzioni fasciste, accusando le autorità di collusione con gli squadristi.
Questo discorso però doveva segnare la sua fine. Egli stesso, infatti, proprio in questa circostanza l'aveva presagita dicendo testualmente davanti alla salma di Giovanni Sincovich: “Oggi è toccato a te, domani a me!”
Il 30 marzo 1921 nei ricordi dei Buiesi rimarrà una data indimenticabile.
Oko 20 sati 30 ožujka 1921. fašisti iz Pirana zajedno sa nekolicinom bujskih fašista, naoružani do zuba, sa nekoliko kamiona uznemirili su stanovništvo Buja svojim dolaskom. Direktno su se uputili prema gostionici Francesca Papa i to u vrijeme kada je gostiona završavala sa radom i kada se nije moglo očekivati puno ljudi.
All'interno si trovava solamente il compagno Secondo Bonetti delle squadre di difesa che, accortosi all'ultimo momento dell'incursione fascista, affrontò da solo la squadraccia. Egli però, nonostante la sua possente forza fisica, venne sopraffatto e colpito alla testa con pugni di ferro e manganelli. Proprio in quel momento apparve dal retrobottega Francesco Papo. Fu un attimo. Un colpo di pistola sparato dai fascisti lo colpì in piena fronte. I familiari trasportarono il congiunto nell'alloggio al piano superiore. Francesco Papo, che doveva sposarsi nel mese di maggio, spirò verso mezzanotte senza aver preso conoscenza.
Vijest o izdajničkom ubojstvu munjevito se proširila. Cijelo je Buje bilo u previranju zbog smrti svog voljenog i cijenjenog druga. I svi su stanovnici Buja odali počast Francescu Papu prateći ga masovno na njegovom posljednjem ispraćaju.
Il lunghissimo corteo, accompagnato dalla banda, era tutto circondato da poliziotti e carabinieri in pieno assetto di guerra. Il compagno Ambrogio Dambrosi sulla tomba portò l'ultimo saluto a questa prima vittima del fascismo.

Na njegovo obraćanje, nadovezao se Andreašić slijedećim govorom:
„Obilježavajući 100-tu obljetnicu od ubojstva Francesca Papa želim posebno naglasiti da se ANTIFAŠIZAM kao pokret pojavljuje ponajprije u Istri, odmah nakon dolaska fašista na vlast, kao reakcija na nasilje i teror koje su tzv. „squadre d'azione“, odnosno „fašistički odredi“ provodili nad hrvatskim i slovenskim, ali i antifašistički opredijeljenim talijanskim stanovništvom.
Jedna od prvih žrtava tih crnokošuljaša bio je FRANCESCO PAPO, napredni omladinac, revolucionar, žustar borac za radnička i socijalna prava koji je odmah shvatio kuda vodi novonastali fašistički pokret. Nakon rascjepa u Livornu i formiranja KPI, zajedno sa drugom Pietrom Zabbia vodio je bujski „Klub komunističke omladine“.
Kukavički je ubijen od horde piranskih fašista potpomognutih nekolicinom domaćih, nekoliko dana nakon što je održao emotivan oproštajni govor svom drugu Giovanniu Sincovichu, na pogrebu koji se pretvorio u veliku antifašističku manifestaciju. Izgovorio je sudbonosne riječi koje su ga i stajale života…„Danas je to tebe zadesilo, a sutra će mene!“
L'antifascismo naque in Istria come reazione sulle crudelta e il terore che le „squadre d'azione“ praticavano sul popolo croato e sloveno, ma anche sui cittadini italiani non idonei al movimento fascista.
Una delle prime vittime delle camicie nere fu propio FRANCESCO PAPO, un giovane rivoluzinario di fede socialista che dopo la scissione di Livorno del gennaio 1921, quando naque il PCI, assieme al compagno Pietro Zabbia, svolse la funzione di dirigente e segretario del „Circolo della gioventu' comunista“ a Buie.
Il 30 marzo 1921 rimarra' una data indimenticabile per noi Buiesi, per l'assasinio di Francesco che qualche giorno prima tene l'orazione funebre al funerale del suo compagno Giovanni Sincovich. Nel discorso si scaglio violentemente contro le persecuzioni fasciste pronunciando alla fine la frase fatale che gli costo' la vita…„Oggi e toccato a te, domani a me!“.
Ed oggi 100 anni dopo celebriamo l' anniversario dal suo assassinio ma anche il centenario delle prime sfide organizzate e armate contro il fascismo in Istria, che possiamo dire erano le prime resistenze contro il fascismo in Europa ed al mondo. Le piu' conosciute sono quelle di Proština e Albona nel inizio del 1921, come anche gli scontri con le „squadre d'azione“ sulle barricate a Maresige ed Ospo nel nostro vicinato sloveno.
Un rispeto profondo va cosi a Francesco Papo che con i suoi giovani compagni socialisti e comunisti fecie parte di un movimento progressista che per primo si opose al fascismo.
Ubijen je na današnji dan 1921., godini u kojoj su se u Istri dogodili značajni povijesni događaji. Istrani su prvi u Europi i svijetu ustali protiv fašizma pružajući organizirane oružane otpore od kojih su najpoznatiji „Proštinska buna“ i „Labinska republika“ početkom godine, dok se u našoj neposrednoj blizini, borba protiv fašista odvijala i na barikadama u Marezigama i Ospu.
Francesco Papo u Bujama, Ante Ciliga i Giovanni Pippan vođe ustanaka na Proštini i u Labinu bili su svijetli primjeri i putokaz tajnim antifašističkim organizacijama „TIGR“ i „Borba“ koje su kasnije nastale radi obrane Hrvata i Slovenaca od fašističkog odnarođivanja. Istaknuti član „Borbe“ bio je i Vladimir Gortan koji je uhićen i strijeljan 1929. godine. Stvoren je tako temelj za konačni obračun s fašizmom jer je antifašistički pokret prerastao u NOP koji je jedini u Europi svojom partizanskom borbom uspio pobijediti i osloboditi zemlju od nacifašističkog okupatora, bez pomoći saveznika.
Obilježavajući 100-tu obljetnicu od ubojstva Francesca Papa ponosni smo na njega i drugove jer su pripadali dijelu istarskih progresivnih snaga koje su se prve hrabro suprostavile toj crnoj nemani žrtvujući i vlastite živote.
Zaslužuje naše duboko poštovanje, veliki respekt i hvala mu!
Onore e gloria al compagno Francesco Papo!, izjavio je Andreašić.







