Tko radi u Hrvatskoj? Pregled tržišta stranih radnika u 2025. po županijama, djelatnostima i porijeklu radnika

13.07.2025.
 

Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske objavilo je najnovije podatke o izdanim dozvolama za boravak i rad za razdoblje od 1. siječnja do 30. lipnja 2025. godine. U tom je razdoblju ukupno izdano 99.118 dozvola, čime se potvrđuje nastavak trenda visokog udjela stranih radnika u hrvatskom gospodarstvu.

Dominacija turizma i graditeljstva

Najveći broj dozvola izdano je za rad u sektorima:

  • Turizam i ugostiteljstvo – 35.558 dozvola

  • Graditeljstvo – 28.352 dozvola

  • Industrija – 12.416 dozvola

  • Promet i veze – 7.090 dozvola

  • Trgovina – 5.045 dozvola

Od ukupnog broja, 55.020 dozvola odnosi se na novo zapošljavanje, 31.557 na produljenje već postojećih dozvola, a 12.541 dozvola izdana je za sezonske radnike, pri čemu se najviše sezonskih dozvola izdalo u turizmu i ugostiteljstvu (11.574).

Najviše stranih radnika iz Nepala, BiH i Srbije

Najzastupljeniji su radnici iz deset zemalja, pri čemu prednjače:

  1. Nepal – 19.207 dozvola

  2. Bosna i Hercegovina – 18.117

  3. Srbija – 15.214

  4. Filipini – 9.286

  5. Indija – 9.060

  6. Sjeverna Makedonija – 7.640

  7. Kosovo – 3.314

  8. Egipat – 3.112

  9. Uzbekistan – 2.898

  10. Bangladeš – 1.865

Zagreb, Istra i Dalmacija prednjače po broju dozvola

Po policijskim upravama, najviše dozvola izdano je u sljedećim županijama:

  • Zagrebačka PU – 23.332 dozvole

  • Istarska PU – 15.775

  • Splitsko-dalmatinska PU – 10.445

  • Primorsko-goranska PU – 9.728

  • Dubrovačko-neretvanska PU – 7.622

  • Zadarska PU – 6.378

Ovi podaci pokazuju visoku koncentraciju potreba za radnom snagom upravo u regijama s izraženim turizmom i građevinskom aktivnošću.

 

Objavljeni podaci MUP-a za lipanj 2025. ukazuju na nastavak snažnog oslanjanja hrvatskog tržišta rada na strane radnike, osobito u sektoru turizma, građevine i industrije. Trend dolaska radnika iz dalekih zemalja poput Nepala, Filipina i Indije jasno sugerira kako domaće tržište rada ne može zadovoljiti potrebe poslodavaca, što otvara i šira pitanja o radnim uvjetima, integraciji stranaca te dugoročnoj održivosti ovakvog modela zapošljavanja.