Sjećate li se kada su ulice bile pune djece? Danas je sve drugačije, a posljedice bi mogle biti ozbiljne

Nekada je bilo dovoljno otvoriti prozor i znalo se gdje su sva djeca iz susjedstva. Na igralištu. Na livadi. U šumi. Na biciklu. Ispred zgrade. Na nogometu koji je trajao do mraka.

Roditelji su ih dozivali na večeru, a jedini uvjet bio je da se vrate kući prije nego što padne noć.

Današnja slika često je sasvim drugačija.

Mnoga djeca slobodno vrijeme provode u svojim sobama, ispred mobitela, računala, televizora ili igraćih konzola. Umjesto penjanja na drveće i istraživanja prirode, istražuju društvene mreže. Umjesto naganjanja po ulici, satima sjede pred ekranima.

Tehnologija je donijela brojne prednosti, ali je istovremeno tiho ukrala velik dio dječjeg kretanja.

Djetinjstvo koje je nekada bilo aktivnije

Generacije koje su odrastale osamdesetih, devedesetih pa i početkom dvijetisućitih godina teško mogu zamisliti današnji način života djece.

Pješice se išlo u školu. Biciklom kod prijatelja. Na trening se često odlazilo bez roditeljske pratnje. Vikendi su bili rezervirani za igranje vani, a ne za sate provedene uz ekran.

Nitko nije brojao korake niti pratio kalorije jer su djeca jednostavno bila stalno u pokretu.

Trčalo se, skakalo, penjalo, vozilo bicikl i igralo skrivanja. Tjelesna aktivnost bila je prirodni dio svakodnevnog života.

Danas se za mnogu djecu kretanje mora posebno planirati.

Djeca su sve slabije fizičke spreme

Učitelji tjelesne kulture, treneri i liječnici već godinama primjećuju zabrinjavajuće promjene.

Sve više djece ima problema s držanjem tijela. Povećava se broj djece s viškom kilograma. Neka se djeca umore nakon aktivnosti koje su prije samo nekoliko desetljeća bile sasvim uobičajene.

Nije riječ o tome da su današnja djeca manje sposobna ili manje vrijedna. Jednostavno odrastaju u okruženju koje ih potiče na sjedenje više nego ikad prije.

A ljudsko tijelo nije stvoreno za takav način života.

Cijena koju ćemo platiti

Posljedice nedostatka kretanja ne vide se uvijek odmah.

One se često pojavljuju godinama kasnije kroz pretilost, dijabetes, bolesti srca i krvnih žila, probleme s kralježnicom te razne psihološke poteškoće.

Još više zabrinjava činjenica da navike stečene u djetinjstvu često ostaju prisutne cijeli život. Dijete koje odrasta uz ekran i malo kretanja lako može postati odrasla osoba koja većinu dana provodi sjedeći.

Stručnjaci upozoravaju da bi današnje generacije mogle biti prve nakon dugo vremena koje neće živjeti zdravije od svojih roditelja.

Nije problem samo u zdravlju

Kretanje nije važno samo za mišiće i kondiciju.

Kroz igru djeca uče surađivati, rješavati sukobe, sklapati prijateljstva i razvijati samostalnost. Kada se igraju vani, susreću izazove koje nijedna aplikacija ne može zamijeniti.

Padnu i ustanu. Posvađaju se i pomire. Pobijede i izgube.

Sve su to lekcije koje oblikuju karakter.

Zato stručnjaci sve češće upozoravaju da djeci ne nedostaje samo fizička aktivnost, nego i iskustvo stvarnog života izvan ekrana.

Možda još nije kasno

Možda ne možemo vratiti vrijeme kada su ulice bile prepune djece, a nogomet se igrao između dva kamena koja su glumila golove.

Ali možemo djeci vratiti dio onoga što je naše generacije činilo aktivnijima i zdravijima.

Jedan odlazak u prirodu. Jedna vožnja biciklom. Jedna lopta. Jedna šetnja umjesto vožnje automobilom.

Ponekad su upravo te male stvari dovoljne da promijene velike životne navike.

Jer djeca neće pamtiti koliko su vremena provela gledajući u ekran.

Pamtit će avanture, prijateljstva, oguljena koljena, prve golove, vožnje biciklom bez ruku i osjećaj slobode koji se može pronaći samo vani.

A upravo takvo djetinjstvo zaslužuje svako dijete.

(R.B.)