Novigrad - Cittanova nekada je bio otok, a danas je nezaobilazna istarska destinacija

Od kasno antičkog Neapolisa i srednjovjekovnog biskupskog središta do mletačke luke i današnje istarske turističke destinacije – Novigrad u svojim zidinama skriva priče o otocima, biskupima, gusarima, trgovcima, ribarima i stoljećima života uz more.

Ako ste Novigrad – Cittanova dosad doživljavali prvenstveno kao miran istarski grad s lijepom rivom, šarenim ulicama i odličnom gastronomijom, možda je vrijeme da ga pogledate iz drugog kuta.

Jer Novigrad nije samo grad za ljetnu šetnju. To je grad koji je nekada bio otok, grad koji je imao vlastitu biskupiju i katedralu, u kojem su stolovali franački velikaši, kojim su stoljećima upravljali Mlečani, a čije su ulice doživjele i napad gusara s mora. Njegova je povijest puno veća od prostora koji danas zauzima njegova slikovita povijesna jezgra. A najbolje od svega? Mnogi od tih tragova još su uvijek vidljivi. 

Novigrad - Cittanova je nekada bio otok

Jedna od najzanimljivijih činjenica jest ona koju mnogi posjetitelji ne očekuju – Novigrad je sve do 18. stoljeća bio otok. Današnji poluotok nekada je od kopna odvajao plovni kanal, koji se nalazio u današnjoj ulici Mandrač, ispred ureda Turističke zajednice. Takav položaj imao je veliku stratešku i gospodarsku važnost. More je bilo prometnica, luka i izvor hrane, ali i obrambena zaštita.Upravo je taj položaj kroz stoljeća omogućio Novigradu da postane važno maritimno mjesto na zapadnoj obali Istre, povezano s drugim gradovima sjevernog Jadrana – od Poreča i Trsta do Akvileje i Venecije.Danas je teško zamisliti da je prostor kojim automobilom ili pješice prolazimo prema staroj jezgri nekada izgledao potpuno drukčije.

Od antičkog Neapolisa do Civitas Nove

Novigrad je grad s više imena i gotovo svako od njih otvara novo poglavlje njegove povijesti. U antičkim i ranosrednjovjekovnim izvorima pojavljuju se nazivi poput Neapolis, Civitas Nova i Castellum Novas, dok se u srednjovjekovnim crkvenim izvorima susreću oblici Emona, Emonia i Aemonia. Upravo je Emona posebno zanimljiva povjesničarima jer je tijekom vremena postojala pretpostavka o povezanosti istarske Emonije s Emonom, antičkim gradom na području današnje Ljubljane. No tu treba biti oprezan: podrijetlo i međusobni odnos tih naziva predmet su povijesnih rasprava. Ono što je sigurno jest da je Novigrad već u ranom srednjem vijeku imao važnu ulogu.I to ne samo lokalnu.

Grad biskupa i nekadašnja katedrala

Ako želite razumjeti povijest Novigrada - Cittanova, teško je zaobići crkvu sv. Pelagija i sv. Maksima.

Današnja crkva nekoć je bila katedrala Novigradske biskupije, jedne od najstarijih crkvenih institucija na području Istre.Novigradska biskupija osnovana je još u 5./6. stoljeću, a njezino se područje protezalo između Dragonje i Mirne. Malo lokalno naselje stoljećima je bilo važno crkveno središte zapadne Istre.

Posebno je vrijedna predromanička kripta ispod crkve. U njoj se nalaze tragovi vrlo stare novigradske crkvene povijesti, a upravo je ondje pronađen i sarkofag povezan sa svetim Pelagijem.

Tko je bio sveti Pelagije?

Zaštitnik grada, sveti Pelagije, jedan je od najvažnijih simbola Novigrada – Cittanova, a njegov se blagdan tradicionalno slavi 28. kolovoza. Prema predaji, Pelagije je bio mladi kršćanin iz antičke Emone, odnosno Novigrada, koji je pomagao progonjenim kršćanima i siromašnima te je zbog svoje vjere podnio mučeništvo 283. godine. Njegov se kult stoljećima snažno ukorijenio u gradu, koji i danas čuva njegove relikvije.Njegov se lik nalazi i na vrhu gradskog zvonika, izgrađenog 1883. godine po uzoru na zvonik sv. Marka u Veneciji. Današnji kip sv. Pelagija postavljen je 1913. godine. Jedan od najprepoznatljivijih vizualnih simbola Novigrada zapravo povezuje tri stvari koje su stoljećima oblikovale grad – vjeru, more i Veneciju.

Kuga i godine velikih nevolja

Srednji vijek i rani novi vijek nisu bili romantični kao što nam se danas može činiti dok šetamo šarenim ulicama.Novigrad su pogađale epidemije, ratovi, gospodarske krize i napadi.Posebno teške posljedice ostavila je kuga, koja je u 16. stoljeću pogodila grad i širu regiju. Bolesti, pogotovo malarije  i nesigurnost snažno su utjecale na broj stanovnika i gospodarski život, no grad je preživio.I upravo je u tome jedna od njegovih najvećih povijesnih priča - Novigrad se više puta morao obnavljati i prilagođavati novim okolnostima.

Rižanski sabor i franački vojvoda

Novigrad je svoju važnost imao i u doba franačke vlasti.U 8. i 9. stoljeću Istra je prolazila kroz velike političke promjene, a jedan od ključnih trenutaka bio je Rižanski sabor 804. godine. Na tom su se skupu istarski predstavnici žalili na postupke franačkog vojvode Ivana i promjene koje su se događale nakon uspostave franačke vlasti, a upravo je Novigrad bio sjedište vojvode Ivana.Ovaj događaj važan je za razumijevanje ranosrednjovjekovne Istre, jer pokazuje da Novigrad tada nije bio samo mali obalni grad, nego mjesto iz kojeg se upravljalo dijelom istarskog prostora. 

Gradske zidine čuvaju priču o nekadašnjoj luci

Danas su novigradske zidine iz 13. stoljeća jedna od najprepoznatljivijih znamenitosti grada. Nekada su imale vrlo praktičnu funkciju – štitile su stanovnike od napada s kopna i mora.A kada dođete do lođe Belveder, postaje još jasnije koliko je Novigrad - Cittanova bio povezan s morem. Jedina lođa u Istri koja se nalazi neposredno uz obalu, pored sebe ima prolaz nazivaPorta a marina.Upravo se ovdje najbolje može zamisliti nekadašnji Novigrad: grad čiji je život bio usmjeren prema luci, brodovima i moru.

Batana – mali brod velike priče

Ako je jedna riječ dovoljna da opiše svakodnevni život nekadašnjih novigradskih ribara, onda je to – batana. Tradicionalna batana je drveno plovilo ravnoga dna prilagođeno plovidbi uz istarsku obalu.

Nije služila samo za ribarenje. Njome se prevozila roba, ljudi i oprema, osobito na kraćim udaljenostima. Upravo zato batana nije samo stari brod. Ona je dio pomorske baštine i podsjetnik na vrijeme kada je more bilo glavna prometnica.U Centru za posjetitelje Novigrad-Cittanova posjetitelji mogu upoznati ovu tradiciju, a posebnu pozornost privlači i rekonstrukcija rimskog sidra. To je lijepa poveznica između dvaju svjetova – antičkih pomoraca i novijih generacija istarskih ribara. 

Palača Rigo – jedna od najljepših novigradskih palača

Šetnja starim gradom vodi i do Palače Rigo, jedne od najpoznatijih povijesnih građevina Novigrada.

Rigo su bili stara novigradska plemićka obitelj koja je stoljećima obnašala važne javne dužnosti u gradu, a 1743. godine stekla je naslov grofova. Svojim gospodarskim i kulturnim djelovanjem ostavili su snažan trag u životu Novigrada. Godine 1770. podigli su raskošnu gradsku palaču, vrijedan primjer kasnobarokne arhitekture i srednjoeuropskog baroka koji je do istarske obale stizao preko Trsta. S obitelji Rigo povezana je i jedna od najdramatičnijih epizoda novigradske povijesti – gusarski napad na grad 1687. godine.

 Kada su gusari napali Novigrad

Bila je 1687. godina.S mora su u Novigrad stigli ulcinjski gusari.Napali su grad, opljačkali kuće i katedralu te zarobili 38 stanovnika.Među zarobljenima bili su novigradski podestat Giovanni Battista Barozzi sa svojom obitelji te Giacomo Rigo, njegova obitelj i posluga.Mletačke vlasti uspjele su otkupiti dio zarobljenika, dok su stanovnici Novigrada sudjelovali u prikupljanju novca za ostale. Događaj je ostao duboko zapisan u lokalnoj povijesti. Danas je teško zamisliti takav prizor dok mirno sjedimo uz novigradsku rivu, no upravo takve priče daju starom gradu potpuno novu dimenziju.

Od Venecije preko Napoleona do Austro-Ugarske

Novigrad je više od pet stoljeća bio pod vlašću Mletačke Republike, od 1270. do njezina pada 1797. godine. Mletačko je razdoblje snažno oblikovalo arhitekturu, upravu, trgovinu i svakodnevni život grada.Nakon pada Venecije Novigrad najprije dolazi pod austrijsku vlast, a 1805. započinje kratko razdoblje francuske, odnosno Napoleonove uprave, koje traje do 1813. godine. Potom se vraća pod austrijsku vlast, a od 1867. nalazi se u sastavu Austro-Ugarske Monarhije. Svako od tih razdoblja ostavilo je trag u urbanom razvoju, gospodarstvu i identitetu grada. 

Kraj Novigradske biskupije

Jedno veliko poglavlje novigradske povijesti završeno je u 19. stoljeću.Novigradska biskupija prestala je postojati 1831. godine, čime je nakon više od tisućljeća završilo jedno od najvažnijih poglavlja crkvene povijesti grada.Danas je Novigrad - Cittanova u sastavu Porečke i Pulske biskupije, dok nekadašnja katedrala sv. Pelagija i Maksima i dalje ostaje jedan od najvažnijih spomenika njegove crkvene prošlosti.

Lapidarium – kada kamen postane povijesni dokument

Za one koji žele zaviriti još dublje u novigradsku prošlost, nezaobilazan je Muzej Lapidarium.Ovdje se čuvaju vrijedni kameni ulomci iz različitih razdoblja, osobito iz ranokršćanske i srednjovjekovne povijesti.Među njima se posebno ističe ciborij biskupa Mauricija. Takvi spomenici možda na prvi pogled izgledaju kao samo dijelovi starog kamenja.No svaki uklesani znak, ornament i natpis može otkriti nešto o ljudima koji su živjeli u Novigradu prije više od tisuću godina.

Novigrad - Cittanova nije samo destinacija – on je priča

Možda je upravo to najveća posebnost Novigrada; U jednom relativno malom prostoru susreću se kasno antička povijest, ranokršćanska tradicija, franačka vlast, srednjovjekovna biskupija, mletačka arhitektura, pomorska baština, austrougarsko razdoblje i suvremeni turizam. Možete prošetati uz more, a istodobno hodati prostorom kojim su prije mnogo stoljeća prolazili trgovci i pomorci. Možete stajati pred župnom crkvom i gledati građevinu čiji korijeni sežu duboko u prošlost. Možete proći kroz vrata u zidinama i zamisliti brodove koji su nekoć pristajali uz novigradsku obalu. A možete jednostavno sjesti uz more i uživati u gradu koji je preživio promjene carstava, epidemije, ratove i stoljeća političkih previranja.

Kada sljedeći put prošećete njegovim ulicama, sjetite se da ispod današnjeg Novigrada još uvijek živi onaj stari grad. Samo ga treba znati gledati.

(R.B.)