Dani grožđa 1967.: Kad su magarci, vreće i tjestenina nasmijavali Buje

Buje, rujan 1967. godine. Sunce je već lagano tonulo prema zapadu, a cijeli je trg bio u znaku smijeha, veselja i iščekivanja. Dani grožđa privukli su ljude iz svih krajeva – djecu na ramenima roditelja, bake i djedove u prvim redovima, mlade koji su se gurkali i smijali, pa čak i one najstarije, koji su polako klimali glavama i uz osmijeh komentirali: „E, ovo je prava fešta!“

Magarci tvrdoglavi, publika nasmijana

Najviše se čekala trka magaraca. Životinje, u svojoj tvrdoglavoj naravi, nisu se dale nimalo impresionirati publikom. Jedan bi stao nasred staze i ni makac, drugi bi krenuo unatrag, a treći iznenada skrenuo prema publici. Smijeh, pljesak i dovikivanja orili su se trgom. Pobjednika je čekao ručni sat, a onaj malo manje sretan kući je nosio brijaću garnituru – nagradu koja je tada značila puno više nego danas.

Vreće, jaja i padovi koji su se prepričavali

Na red je došla trka u vrećama. Djeca su navijala, ljudi su zviždali, a natjecatelji – saplitali se, padali i ustajali uz gromoglasan smijeh. Svaki skok bio je nova prilika za zabavu. A onda trka sa jajima – ruke su drhtale, jaja su pucala, a publika se zabavljala jednako kao i oni koji su pokušavali sačuvati ravnotežu.

 Najsporiji biciklist – junak dana

Poseban trenutak bila je biciklistička utrka u kojoj je pobijedio onaj tko zadnji stigne na cilj. Biciklisti su se jedva kretali, balansirali na rubu pada, a publika ih je bodrila kao da su na najvećoj svjetskoj utrci. Kad je najsporiji konačno stigao do cilja, pljesak je bio jednako snažan kao da je oborio rekord.

 Žderanje paštašute – gozba za oči i želudac

I onda – prava atrakcija: natjecanje u jedenju paštašute (tjestenine). Miris tople tjestenine širio se trgom, a natjecatelji su žlicu za žlicom „napadali“ tanjure. Publika je navijala, sudionici se borili s vlastitim apetitom, a pobjednik je kući nosio nagradu – i titulu najvećeg proždrijeti fešte.

 Od igre do igre – od generacije do generacije

Danas, gotovo šest desetljeća kasnije, tih se igara sjećaju starije generacije. Rado prepričavaju kako su se smijali magarcima, kako su u vrećama padali poznati i nepoznati, i kako se fešta širila cijelim gradom. Djeca koja su tada stajala u publici sada vode svoje unuke na feštu, prenoseći im duh zajedništva i veselja.

Dani grožđa danas – uzbuđenje uz tombolu

Iako se šaljive igre više ne održavaju, Dani grožđa nisu izgubili čar. Danas glavnu ulogu u nagradnim igrama ima tradicionalna Tombola, koja jednako okuplja i mlade i stare. Uzbuđenje je drugačije, ali jednako snažno – svi zajedno prate izvlačenje brojeva, nadajući se glavnoj nagradi.

Ove godine nagrade su raskošne:

• Tombola: 10.000 €
• Cinquina: 2.500 €
• Quaterna: 800 €
• Tombolin: 500 €

Kartela stoji svega 5 €, a sreća i zajednički doživljaj vrijede puno više.

Od magaraca i vreća do moderne tombole – Dani grožđa ostaju fešta koja spaja generacije, mjesto gdje se smijeh, miris i veselje prenose iz godine u godinu.

(R.B.)