Anteo Milos u raspravi o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama

ZAGREB – U raspravi o Konačnom prijedlogu Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama sudjelovao je zastupnik Anteo Milos, upozorivši da predloženi zakon, unatoč određenim administrativnim pomacima poput digitalizacije, pojačane kontrole i sprječavanja manipulacija praznim zahtjevima, otvara ozbiljna pitanja pravednosti i javnog interesa.

Iako je proces legalizacije započet 2012. godine pomogao velikom broju građana te je kroz njega prošlo više od 900.000 zahtjeva, činjenica da se sada omogućuje trajna legalizacija objekata izgrađenih do 2011. godine šalje upitnu političku poruku.

Nakon 15 godina legitimno se postavlja pitanje: zašto se ponovno otvaraju rokovi kada je više od 90 posto bespravnih gradnji već prošlo postupak legalizacije?

„Takav pristup može stvoriti lažnu nadu i potaknuti nove oblike bespravne gradnje. Ovo nije samo pravno pitanje, već duboko pitanje pravednosti prema svim građanima koji su gradili zakonito, prolazili složene procedure, čekali dozvole i snosili znatno veće troškove. Također, legalizacija ne završava izdavanjem rješenja – ona podrazumijeva izgradnju cesta, vodovoda, javne rasvjete i cjelokupne komunalne infrastrukture, a taj teret u najvećoj mjeri pada na lokalnu samoupravu, bez odgovarajućih financijskih mehanizama“, istaknuo je Milos.

U IDS-u smatraju da rješenje nije u novim rokovima, nego u dosljednoj provedbi postojećih propisa.

„Potrebni su jači inspekcijski nadzor, brže uklanjanje objekata koji ne mogu biti legalizirani, strože kazne, model sufinanciranja infrastrukture te jasna i konačna granica legalizacije – bez novih iznimki. Povijest se ne smije ponoviti. Ovaj zakon ne smije biti još jedno privremeno rješenje, već početak ozbiljne i dosljedne politike koja će trajno stati na kraj bespravnoj gradnji“, zaključio je Milos.

Raspravu je nastavio zastupnik Dalibor Paus, postavivši ključno pitanje: rješava li se ovim zakonom javni problem ili konkretni pojedinačni slučajevi?

„Podsjećam da je zakon donesen 2012. godine, u trenutku kada je država već desetljećima bila nemoćna u borbi protiv bespravne gradnje. Tada je donesena odluka da se prizna sve bespravno izgrađeno do 21. lipnja 2011. godine i postavljen je jasan rok. Svi koji su u tom roku podnijeli potpun zahtjev i ispunili svoje obveze mogli su legalizirati objekte. Građanima koji su gradili zakonito obećano je da će država nakon toga odlučno stati na kraj bespravnoj gradnji. Nažalost, dogodilo se suprotno“, poručio je Paus.

Država to obećanje nije ispunila. Ono što je tada predstavljeno kao nužno i manje zlo, danas se ponovno otvara kao pravilo.

Paus je istaknuo kako je ostao tek manji broj onih koji nisu iskoristili priliku za legalizaciju, zbog čega se s pravom postavlja pitanje: što se ovim izmjenama zapravo želi postići?

„Donosimo zakon bez jasno određenog roka i otvaramo mogućnost ponovnog odlučivanja o već pravomoćno odbijenim zahtjevima. To nije javni interes, nego otvaranje prostora za rješavanje unaprijed poznatih pojedinačnih slučajeva“, zaključio je Paus.

Naša Bujština