Supružnici Ponjavić ispričali su nam o životu u Njemačkoj i razlozima povratka u Novigrad
23.11.2018.
Jednu u nizu mnogobrojnih priča onih koji su iz Hrvatske u potrazi za boljim životom otišli u Njemačku, ispričali su nam supružnici Igor i Alma Ponjavić. Međutim, njihova priča ima sasvim drugačiji kraj. 
Prije tri godine, tročlana obitelj Ponjavić se iz Novigrada, u potrazi za većim primanjima i kvalitetnijim životom odselila u njemački grad Gärtringen u blizini Stuttgarta. U kraktkom intervjuu ispričali su nam kako je bilo živjeti u drugoj zemlji i koji su bili razlozi njihovog povratka u Novigrad.
Kako vam je bilo na početku, kada ste se doselili u Njemačku?
Jednom rječju -preteško. Najveći problem su predstavljali strani jezik, različitosti između naše i njemačke kulture i još veća različitost u našim mentalitetima. Obzirom da je Igor imao posao koji ga je pet dana u tjednu držao udaljenog od obitelji, ja i naša mala Ema bile smo usamljene, priča nam Alma.
Najam stana i režije u Njemačkoj predstavljaju veliki izdatak. Stan nas je mjesečno stajao 950 eura.
Što vam je iz Novigrada najviše nedostajalo?
Najviše nam je nedostajala klima. U Gärtringenu vrijeme je uvijek tmurno i depresivno, nebo je uvijek sivo, bez zvijezda, nema bure. U gradu u kojem smo živjeli gotovo da nema sadržaja za malu djecu. Za razliku od Novigrada, dječja igrališta i parkovi su rijetkost. Djeca nemaju se gdje družiti s vršnjacima. Jedina mjesta „zabave“ su trgovački centri. A slično je bilo i s nama odraslima.
Kada ste počeli razmišljati o povratku?
Nakon dvije godine provedene u Njemačkoj počeli smo sve intenzivnije razmišljati o povratku u naš Novigrad i evo sada smo streni što smo se vratili. Uvjeti za rast i emocionalni razvoj djece ovdje su bolji. Tu ima više sadržaja i više aktivnosti na otvorenom, vrtići su bolji po pitanju topline odnosa između odgojitelja i djece i djece same. Ovdje smo doma! Tu su naši prijatelji, obitelj, poznanici, ...
U Njemačkoj smo shvatili koliko nam je važna obitelj i da novac nije sve, najviše od svega vrijedi dječji osmijeh i jedinstvo obitelji.
Imate li kakvu poruku za naše čitatelje koji, možda, razmišljaju o odlasku iz Hrvatske?
Kratko i jasno : TKO GOD NEMA STVARNU POTREBU, NEKA NE ODE!
R.B.






